ZELENA PUPAVKA
Amanita phalloides (Vaill. ex Fr.) Link
ETIMOLOGIJA: phallus (lat.) = falus, muški spolni organ. Po obliku početkom razvoja.
TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Amanitaceae / Amanita
ENGLESKI NAZIV: Deathcap
KLOBUK: 3-15 (17) cm širok, prvo je zvonolik ili jajolik pa konveksan i na kraju otvoren, sjajan po suhom vremenu; zelenkast, žut, oker, smećkast, maslinastozelen, maslinasto-smeđ, maslinasto-žut, sivo-zelen, žuto-zelena, ponekad bjelkast, neujednačeno obojen, po kiši malo ljepljiv, gol, gladak, bez ostatka ovoja, ali ne isključivo, kožica s uraštenim radijalnim vlaknima; rub je gladak.
STRUČAK: 5-12 (15) cm visok i 1-4 (6) cm debeo, na vrhu je tanji, prvo je pun pa šupalj, na osnovi je jako gomoljasto zadebljan i srašten s ovojem; bjelkast, s mramoriranim je žuto-zelenkastim ili bijelim crtežom; na gornjem se dijelu nalazi viseći, istrgani, opnasti, bijeli do žućkasti vjenčić, na gornjoj je strani lagano narebran, rijetko je gladak; ovoj je poluslobodan, opnast, režnjevit ili cjelovit, bijel, kod mladih primjeraka često s unutarnje strane zelenkast.
LISTIĆI: Bijeli, gusti, nejednaki, vrlo su mekani, široki, odvojeni su od stručka, slobodni.
SPORE: Skoro okrugle, lagano su jajolike, zakrivljene, 7-12 x 6-10 µm; otrusina je bijela.
MESO: Bijelo, ispod kožice klobuka je lagano žuto-zelenkasto, na prerezu ne mijenja bojum vlaknasto; miris je neodređen i nenapadan, gotovo je nepostojeći, na sijeno djeteline, u starosti nei+ugodan na amonijak, a okus je slab, blag, slatkast, kiselkast (ne smije se kušati).
STANIŠTE: Raste u rano ljeto i jesen najčešće u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s bukvom, hrastom, lijeskom i kestenom, rijetko s crnogoričnim drvećem, te u parkovima ili vrtovima.
DOBA RASTA: 6, 7, 8, 9, 10, 11
UPOTREBLJIVOST: Najotrovnija je vrsta gljive, a znakovi trovanja javljaju se 6-27 sati nakon konzumiranja, izaziva faloidinski sindrom trovanja. Sadrži faloidne toksine (faloidin, falacidin, falazin) i amanitinske toksine (alfa, beta, gama, delta i epsilon). Samo kušanje moglo bi dovesti do kobnih posljedica. Puževi i crvi također vole jesti ovu gljivu, a ona im ne oštećuju jetru jer oni nemaju jetru. Prisustvo crva ili puževa nije nikako znak netoksičnosti. Ako životinje jedu ove gljive, to ne znači da ih i mogu jesti ljudi . Jeleni, zečevi, svinje i neke druge životinje imaju druge enzime koji različito razgrađuju ovaj otrov u tijelu i tako ga neutraliziraju. Stoga se nadamo da nikome neće pasti na pamet uzimati životinje kao mjerilo jestivosti ove vrste. To bi bilo besmisleno i moglo bi imati kobne posljedice ako je pojedete!
NAPOMENA: Potreban je veliki oprez da se ne zamijeni s ovčarskom pečurkom (Agaricus arvensis), poljskom pečurkom (Agaricus campestris), šumskom pečurkom (Agaricus sylvicola), gomoljastom šumaricom (Agaricus abruptibulbus), te krastavom krasnicom (Russula virescens), ljubičastozelenom krasnicom (Russula cyanoxantha), zelenom krasnicom (Russula aeruginea) i smeđastozelenom krasnicom (Russula heterophylla). Dosta je promjenljive boje klobuka, od bijele do tamnomaslinaste. Radijalna vlakna su uvijek vidljiva, a nešto su uočljivija na primjercima tamnije boje. Zbog zelene i maslinaste boje se može zamijeniti s navedenim vrstama iz roda krasnica, te s najboljom vitezovkom (Tricholoma portentosum) i žutozelenom kružoliskom (Tricholoma sejunctum). Primjerci bijele i blijede boje sliče nekim vrstama iz roda Psaliota, sapunastoj vitezovki (Tricholoma saponaceum), svilenastoj vitezovki (Tricholoma columbetta) i drugim vrstama. U rodu Amanita se također može zamijeniti također smrtno otrovnim vrstama kao što su bijela pupavka (Amanita verna) i smrdljiva pupavka (Amanita virosa). Treba imati na umu da kod vrsta iz roda Psalliota nema volve, dok kod vrsta iz roda Tricholoma nema ni volve ni vjenčića.