MEDENA PUZA
Armillaria mellea (Vahl) P.Kumm.
ETIMOLOGIJA: melleus (lat.) = boje meda. Po boji.
TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Physalacriaceae / Armillaria
ENGLESKI NAZIV: Honey Fungus
KLOBUK: 2-12 (15) cm širok, prilično mesnat, prvo je okruglast pa konveksan i na kraju potpuno otvoren; žućkast, limunastožut, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, u raznim nijansama, poput meda, tjeme je tamnije; pokriven je tamnijim čuperastim čehama koje se gube ili trajno ostaju, rub je dosta narebran.
STRUČAK: 4-11 (18) cm visok i 0.5-1.5 (2.2) cm debeo, valjkast, na donjem dijelu je odebljano-bulbozan, pun je pa šupalj; žuto-smeđ, prema dnu je crnkast, vlaknast; nosi upadljivi bjelkasti, dvostrukog ruba, s gornje strane crtast, tkaninast i trajan vjenčić.
LISTIĆI: Prvo su bijeli, krem-bjelkasti, svijetložuti i svijetlosmeđi pa kasnije rđasto-crvenkasti; gusti, prirasli su na stručak ili su zupčasto silazeći.
SPORE: Eliptične, prozirne, 6-9 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.
MESO: Bjelkasto je ili svijetložuto, čvrsto, u stručku je žilavo; miris na gljive ili plijesan, a okus ponekad opor, a ponekad gorkast.
STANIŠTE: Raste u ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću i prividno na zemlji (na ostacima drva pomiješanog sa zemljom), najčešće hrasta i graba; izaziva bijelu trulež drva.
DOBA RASTA: 8, 9, 10, 11
UPOTREBLJIVOST: Prilično je dobre kvalitete, upotrebljava se samo klobuk, jer je stručak tvrd i vlaknast, teško je probavljiva pa kod nekih ljudi može izazvati povraćanje. Ne podnose ih svi dobro i ponekad dovode do teških simptoma sličnih gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi ih trebao jesti. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Kuhati ih najmanje 20 minuta i baciti vodu od kuhanja prije upotrebe u druge svrhe. Također nisu prikladne kao sušene gljive. Također se primjenjuje kao ljekovita gljiva, u prethodnim stoljećima, gljiva se koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti sigurno imaju mnogo bolje lijekove. Unatoč svemu navedenom, vrlo su dobre jestive gljive. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata. Osim toga sadrži tvari koje djeluju protiv gastritisa, artritisa, nesanice i noćnog sljepila.
NAPOMENA: Boja joj je vrlo promjenljiva, moguća je zamjena s jestivom aromatičnom panjevčicom (Kuehneromyces mutabilis) koja ima slabiji vjenčić i listiće oker boje. Teško se može zamijeniti s otrovnom pravom sumporačom (Hypholoma fasciculare) koja ima zelenkasto-plave listiće, sumporaste je boje i nema vjenčića. Čupava grmača (Desarmillaria tabescens) je mnogo rjeđa i izvrsne je kvalitete, vrlo je slična, ali nema vjenčić i raste na zemlji. Ako je stavite u staklenku i gledate u mraku gljiva svijetli (fluorescentni efekt)!