Uspješno održana 7. Međunarodna gljivarijada u Radoboju
U subotu, 14. lipnja 2025. godine, na prelijepoj lokaciji kod Lovačkog doma, održana je 7. Međunarodna gljivarijada u Radoboju, u organizaciji Gljivarskog društva „Krasnica“ Krapina. Gljivarijada je održana pod pokroviteljstvom Krapinsko-zagorske županije, Grada Krapine i Općine Radoboj, a okupila je oko 180 gljivara i zaljubljenika u prirodu iz Hrvatske i susjedne Slovenije.¸Iz susjedne Slovenije su stigli gljivari iz tri gljivarska društva, GD IG, GD Ježek iz Mute te GD Sneška Dobrovce.
Sudionici su nakon dočeka i doručka krenuli u potragu za gljivama po padinama Strahinjčice, nakon čega su se vratili na lokaciju izložbe gdje je uslijedila determinacija pronađenih gljiva, kao i bogata izložba za posjetitelje, koju je priredio determinator iz GD Krasnica Ognjen Romac. Domaćini su za goste pripremili gljivarski kotlić, kolače, te zabavni program uz glazbu i tombolu. Dodijeljene su i nagrade za najljepšu gljivarsku košaricu, najneobičniju gljivu, najmlađeg i najstarijeg sudionika, kao i za najbrojnije društvo, koje je ove godine stiglo iz Zaboka.
Gljivarijada u Radoboju još jednom je pokazala zajedništvo, ljubavi prema prirodi i važnost očuvanja gljivarske tradicije.
Krenuli i raspucanci
RASPUCANI VRGANJ
Boletus reticulatus Schaeff.
TAKSONOMIJA: Fungi / Basidioomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Boletus
KLOBUK: 4-22 (30) cm širok; kožica je tanka, čitav je ujednačeno smećkasto ili oker-smeđe baršunast, rub nije svjetliji, površina se tijekom suhog vremena često raspuca na smeđa polja, međusobno odvojena svjetlijima mrežastim raspuklinama.
STRUČAK: 7-15 (20) cm visok i 2-5 cm debeo, bijel je ili svijetlosmeđ, sav je isprepleten sitnom mrežicom vlakanaca koja je najprije bijela, a u starosti smećkasta, na donjem dijelu je često sužen.
RUPICE/CJEVČICE: Sitne, najprije su bjelkaste, zatim žućkaste do žućkasto-zelene i na kraju maslinasto-zelene, prirasle su uz stručak, poslije se lako odvajaju od mesa klobuka; cjevčice su kraće uz stručak i uz rub klobuka, boje su rupica.
SPORE: Eliptične do vretenaste, 12.5-16 x 4-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.
MESO: Bijelo, tik uz trusište je limunastožuto, u stručku je čvrsto, a u klobuku mekše, skoro spužvasto; ugodnog je mirisa na vrganje, a okus je ugodan orašast.
STANIŠTE: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s hrastom, bukvom, kestenom i grabom; kod nas je jedan od najčešćih vrganja.
DOBA RASTA: 5, 6, 7, 8, 9, 10
STATUS JESTIVOSTI: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete, a može se jesti i sirova.
NAPOMENA: Crnogorični vrganj (Boletus edulis) i borov vrganj imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj (Boletus aereus) i raspucani vrganj imaju kožicu poput tankog filma. Sličan je crnogorični vrganj, koji ima svjetliji rub klobuka, trbušastiji stručak, ima svjetliju vlaknastu mrežicu samo na gornjem dijelu stručka, a meso mu je čvršće. Najsigurnije je pri određivanju ove vrste provjeriti meso u klobuku koje je skoro spužvaste konzistencije, te raspucanu kožicu klobuka po čemu je ova vrsta i dobila ime. Na jesen uz kišno i hladnije vrijeme, koža klobuka postaje glatka, bez znakova raspucanosti. Mrežica koja i inače bude potpuno bijela pri vrhu pobijeli cijela i sliči mrežici kod crnogoričnog vrganja. Bijela crta na rubu klobuka može se vidjeti na svim vrganjima. Prema tome miris raspucanog vrganja preostaje jedini po čemu ga možemo prepoznati.