NARANČASTOCRVENA ZDJELIČARKA

Aleuria aurantia (Pers.) Fuckel

SINONIMI: Otidea aurantia (Pers.) Anon.; Peziza aurantia  Pers.

ETIMOLOGIJA: aurantio (lat.) = narančasto. Po narančastoj boji.

TAKSONOMIJA: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pyronemataceae / Aleuria

ENGLESKI NAZIV: Orange Peel Fungus

PLODNO TIJELO (APOTECIJ):  1-10 (12) cm široko, tanko, prvo je zdjeličasto, zatim nepravilno i valovitia ruba, na osnovi gotovo da nema stalka; unutarnja strana je žuta, žuto-narančasta, svijetlonarančasta ili narančasto-crvena i glatka, vanjska je sterilna strana nešto svjetlija, blijedoružičasta i zrnasta; himenij se nalazi na unutarnjoj strani i na dodir izbaci oblačić lebdjećih spora.

STRUČAK: Vrlo kratak ili ne postoji, već je samo u obliku korijenčića.

SPORE:  Eliptično-vretenaste, mrežasto ornamentirane, 17-25 x 9-11 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

MESO: Voštano, tanko, ružičasto ili narančasto-žuto, čvrsto; miris nije izražen, a okus je blag ili nije izražen.

STANIŠTE: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u svežnjićima, kao saprofit tla u šumama, vrtovima, parkovima, uz ceste, na travnjacima, na golom suhom tlu, često na pjeskovitom tlu.

DOBA RASTA: 7, 8, 9, 10, 11

UPOTREBLJIVOST: Nema nikakvog okusa, ali je jestiva sirova, a pomiješana sa šećerom i likerom predstavlja pravi gljivarski specijalitet. Tako vizualno lijepa gljiva dobiva na privlačnosti.

NAPOMENA: Jedna je od rijetkih gljiva koje se mogu jesti sirove. Po obliku i boji je veoma slična bezvrijedna chaterijeva zdjeličarka (Melastiza chateri) koja naraste do 2 cm široko, nekad raste u množini uz putove, šumske staze i po vlažnim šumskim terenima, također je narančasto-crvene boje, a razlika se može odrediti samo uz pomoć mikroskopa, spore su joj manje, 17-19 x 9-11 µm. Naša vrsta je u svježem stanju u kombinaciji s likerom i šećerom poznati gastronomski specijalitet.