SVIJETLOŽUTA MUHARA

Amanita gemmata (Fr.) Bertill.

SINONIMI: Amanita junquillea Quél.

TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Amanitaceae / Amanita

ENGLESKI NAZIV: Jewelled Amanita

KLOBUK:  4-12 (15) cm širok, slabo mesnat, polukuglast i na kraju otvoren; svijetložute, limunastožute do oker-žute boje, rjeđe narančasto-žut, pokriven bijelim krpicama, ostacima ovoja koje kiša može isprati, suh a po vlažnom vremenu sjajan i ljepljiv, rub klobuka uočljivo narebran, često iskrzan pa izgleda poput češlja.

STRUČAK: 5-14 (17) cm visok i 0.5-1.6 (1.8) cm debeo, pun, kasnije šupalj, na dnu završava jakim, obično okruglim gomoljastim zadebljanjem, vrh se lako odvoji od mesa u klobuku; gladak, u donjem dijelu može biti lagano čehav, bjelkast; vjenčić je viseći i kratkotrajan; gomoljasto je zadebljanje na bazi obuhvaćeno kratkim ovojem, formiraju se do dva obruča.

LISTIĆI: Bijeli do žućkasti, nejednako dugi i lagano trbušasti, gusti, slobodni, oštrica uglavnom nazubljena i valovita.

SPORE:  Eliptične, glatke, prozirne, 8-12 x 6-9 µm; otrusina je bijela.

MESO: Bijelo, ispod kožice klobuka svijetložućkasto, na prerezu ne mijenja boju, tanko, nježno; miris nije izražen ili vrlo slab na rotkvice, a okus blag, ugodan orašast.

STANIŠTE: Raste u proljeće, ljeto i jesen, po nekoliko primjeraka blizu jedni drugima ili pojedinačno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, često sa smrekom i borom.

DOBA RASTA: 6, 7, 8, 9, 10, 11

UPOTREBLJIVOST: Ova gljivu može izazvati teško trovanje, jer se sumnja da sadrži ibotensku kiselinu, muskarin, muscimol i druge toksine.

NAPOMENA: Po izgledu je dosta slična otrovna žućkasta pupavka (Amanita citrina) i sumnjiva elijeva muhara (Amanita eliae) a u nekim slučajevima se može zamijeniti za neke vrste preslica žute boje.