JUDINO UHO
Auricularia auricula-judae (Bull.) Quél.
SINONIM: Hirneola auricula-judae (Bull.) Berk
ETIMOLOGIJA: auricula (lat.) = uho. Po obliku.
TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Auriculariales / Auriculariaceae / Auricularia
PLODNO TIJELO: 1-13 (16) cm široko, glatko, nepravilnog je oblika, najčešće je poput jaja ili režnja, opskrbljeno je sitnim ili nešto većim stručkom, s obje strane je nepravilno žilasto-naborano, vrlo je slabo baršunasto, elastično i skoro želatinozno, smeđe, maslinasto-smeđe, žuto-smeđe ili ljubičasto-sive boje.
STRUČAK: Vrlo je sitan, gljiva se pomoću kratke peteljke bočno drži za stanište, smeđ.
SPORE: Bezbojne, valjkaste, glatke, 11-23 x 4-8 µm; otrusina je bijela do kremasto-žućkasta.
MESO: Smećkasto, prozirno, tanko, u mladosti je elastično i želatinozno, a kasnije se isuši i postane lomljivo, malo je žilavo i tvrdo, ako se namoči, ponovno postane želatinozno; miris nije izražen ili slab na plijesan ili na zemlju, a okus blag, kada se žvače podsjeća na gumene bombone.
STANIŠTE: Raste gotovo cijele godine, ali najčešće od kolovoza do ožujka, često u brojnim skupinama, s jednim plodnim tijelom pokraj drugoga, kao parazit ili saprofit na starom bjelogoričnom drveću, međutim najčešće se pronađe na granama bazge, bukve, javora ili breze, vrlo rijetko na crnogoričnom drveću poput smreke ili jele; izaziva bijelu trulež drva.
DOBA RASTA: 1, 2, 3, 7, 8, 9, 10, 11, 12
UPOTREBLJIVOST: Judino uho je jestiva gljiva i u sirovom obliku, te se može i dehidrirati čime postaje tvrda, pa ju je prije željene pripreme potrebno nakratko potopiti u vodi kako bi omekšala. U istočnim je zemljama specijalitet već više od 1000 godina. Kada se gljiva dehidrira moguće ju je samljeti u prah, a u Kini se najčešće koristi kao dodatak nekom kineskom jelu ili juhi. Njezin je osvježavajući okus dobro prikladan u varivima i umacima u kojima dobro reagira na pirjanje. Vrlo je popularna u azijskoj kuhinji ta je tako u Europi dosta kineskih restorana poslužuje kao salatu. Ako se pomiješa s nekim slatkim likerom poput orahovca te se doda šećer u prahu, predstavlja pravi gljivarski specijalitet. Također se primjenjuje kao ljekovita gljiva protiv bolnih rana, arterioskleroze, visokog krvnog tlaka, upala, zgrušavanja krvi, tromboza, vaskularnih problema, poremećaja cirkulacije, te za prevenciju protiv srčanog udara i regulaciju razine lipida u krvi. Pomaže kod problema u probavnom traktu, plućima, jetri, grlu, kod grčeva, gluhoće, ozljeda, regulira pojačani vaginalni iscjedak, vlaži pluća i djeluje opuštajuće na organizam. Za dobar je učinak često dovoljan prstohvat ili pola žličice gljiva u prahu dnevno. Također se navodi da je Judino uho sposobno rastvoriti kamence u žučnom mjehuru i bubrezima. Nije sigurna za konzumaciju djeci do pete godine života, a ni za trudnice ni dojilje. Moguće je da negativno utječe na plodnost žena.
NAPOMENA: Kada zimi nestane gljiva i malo zatopli, može se naći na mjestima gdje raste bazga. Zbog karakterističnog izgleda, staništa, skoro uvijek ljubičastog tona te želatinoznog mesa, gotovo da ne postoji mogućnost zamjene s nekim drugim gljivama.