CRNOGORIČNI VRGANJ
Boletus edulis Bull.
ETIMOLOGIJA: edulis (lat.) = jestivo. Po dobroj kvaliteti.
TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Boletus
ENGLESKI NAZIV: Penny Bun
KLOBUK: 4-20 (25) cm širok, mesnat i čvrst, u mladosti okruglast pa polukuglast, na kraju je raširen, te ponekad ulegnut i lagano ispupčen; svijetlosmeđe boje, ponekad tamniji, boja ovisi o staništu, s jasnim blijeđim pojasom prema rubu, površina je vlažna i ljepljiva, nije baršunasta, naborana.
STRUČAK: 5-15 x 3-6 cm, krupan, pun je i čvrst, najčešće je sužen na vrhu i zadebljan na bazi, najprije je bjelkast pa smećkast, površina na gornjem dijelu je ukrašena sitnom bijelom mrežicom koja poslije postaje smećkasta, donji dio je obično bez mrežice.
RUPICE: Najprije su bijele ili bijelo-sivkaste, zatim žućkaste i na kraju žuto-zelenkaste.
CJEVČICE: Duge, jednostavne, skoro su slobodne, odmaknute su od klobuka, lako se odvajaju od plodnice klobuka; bijele su pa žućkaste.
SPORE: Vretenaste, glatke, 12.4-19.2 x 4.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.
MESO: Bijelo, u dodiru sa zrakom ne mijenja boju, nekada je smećkastog tona, čvrsto; miris i okus su vrlo ugodni na gljive, jedna je od rijetkih gljiva koje se mogu jesti i sirove.
STANIŠTE: Raste u rano ljeto i jesen u svim tipovima šuma, najčešće u simbiozi sa smrekom, jelom, borom, ali i hrastom, grabom, lipom, kestenom, bukvom, brezom i drugim bjelogoričnim drvećem.
DOBA RASTA: 6, 7, 8, 9, 10, 11
UPOTREBLJIVOST: Izvrsne je kakvoće, od davnih vremena je najcjenjenija gljiva. Također se koristi kao ljekovita gljiva jer je dokazano da posjeduje antivirusno djelovanje, jača otpornost prema gripi i liječi ulkusne bolesti.
NAPOMENA: Ima mnogo varijacija što stvara zabunu, a sve su jestivi. Kod gljiva bez mrežice ili s jedva vidljivom mrežice na stručku i sa žućkastim cjevčicama, proba okusa je najsigurnija metoda kako bi se utvrdilo da se ne radi o nejestivom i nevaljalom gorkom žučnom vrganju (Tylopilus felleus) i trbušastom vrganju (Caloboletus radicans). Raspucani vrganj (Boletus reticulatus) ima raspucanu kožicu klobuka i stručka, mnogo je svjetlija. Šiljatonogi vrganj (Butyriboletus appendiculatus) ima više varijacija, a razlikuje se po zlatnožutoj boji rupica, žućkastom mesu koje je plavkasto ili ružičasto nahukano i cjevčice na pritisak postanu zelenkasto-plave. Šiljatonogi i fechtnerov vrganj (Butyriboletus fechtneri) imaju svjetliji klobuk, a kraljevski vrganj (Butyriboletus regius) ima jarkocrveni klobuk koji je u kontrastu sa zlatnožutom bojom rupica.