LIJEPONOGII VRGANJ

Caloboletus calopus (Pers.) Vizzini

SINONIMI:  Boletus olivaceus Schaeff.; Boletus pachypus var. olivaceus (Schaeff.) Pers.

TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Caloboletus

KLOBUK:  4-12 (18) cm širok, debeo, mesnat i tvrd, najprije polukuglast, kasnije raširen, suh; bjelkast, sivkast ili sivkasto-smeđ, rub je uvijen.

STRUČAK: 10-12 (15) cm visok, u mladosti gomoljasto zadebljan; ispod klobuka žućkast, a prema dnu krasne crvene boje s crvenkasto-smeđim mrežastim crtežom, osnova žuto-smeđa, na dodir crvena boja postane zelenkasto-modra.

RUPICE: Sitne, slobodne, sumporastožute boje, na dodir postanu zelenkasto-modre kao i cijela gljiva.

CJEVČICE: Prema stručku su kraće, sumporastožute boje.

SPORE:  Vretenaste, 11-16 x 4-4.5 µm; otrusina je maslinasto-oker do maslinasto-smeđa.

MESO: Bjelkasto ili blago žućkasto, na prerezu odmah jako poplavi, a poslije u osnovi lagano pocrveni; miris je neugodno kiselkast, a okus vrlo gorak.

STANIŠTE: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, rjeđe u bjelogoričnim, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na kiselom tlu.

DOBA RASTA: 5, 6, 7, 8, 9, 10

UPOTREBLJIVOST: Otrovna je vrsta, a neki izvori navode je kao nejestivu zbog vrlo gorka okusa i teže probavljivosti. Ponekad ih bez posljedica jedu pojedinci robustnije građe, međutim, može uzrokovati ozbiljne gastrointestinalne poremećaje koji mogu trajati i do 24 sata.

NAPOMENA: Moguća je zamjena s otrovnim sotonskim vrganjom (Rubroboletus satanas) koji ima drastično zadebljanje stručka i površinu trusišta crvene boje. U literaturi se spominje i trbušasti vrganj (Caloboletus radicans) koji nema crveni stručak.