SJEVERNJAČKA RUPIČARKA

Climacocystis borealis (Fr.) Kotl. & Pouzar

SINONIMI:  Spongipellis borealis (Fr.) Pat.

ETIMOLOGIJA: boreios (gr.) = sjeverno, sjevernjačko. Po području rasta.

TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Climacocystis

PLODNO TIJELO:  3-8 (10) cm široko, sraslo s drugima nekad i do 40 cm dugo, lepezasto-bubrežastog oblika, pločasto i poput crijepova poslagana jedno iznad drugoga, stražnji je dio ponekad produžen u bijeli, žuti do crvenkasti stručkoliki dio, brazdasto, dlakavo, spužvasto, rub je oštro podvijen, bjelkaste je do svijetložućkasto-smećkaste boje.

RUPICE:  Sitne, višekutno-jajolike, rastrganog su ruba, pregrade su tanke, najprije su bijele pa u starosti žućkaste boje.

CJEVČICE:  0.5-1 cm duge.

SPORE:  Jajoliko-eliptične, 4-7 x 3-5 µm; otrusina je bjelkasta.

MESO: Bjelkasto, sastavljeno je od dva sloja od kojih je gornji sloj malo deblji, te mekane i spužvaste konzistencije, a donji sloj u starosti lagano otvrdne, korast; miriše na anis ili komorač, a u starosti ili nakon oštećenja od mraza na sir, okus je neugodan, kiselkasto-gorkast.

STANIŠTE: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) crnogoričnog drveća, najčešće jele i smreke, ali i bjelogoričnog drveća, ponekad i kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

DOBA RASTA: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

UPOTREBLJIVOST: Jestiva je vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

NAPOMENA: Tipična je vrsta po površini klobuka koji je dlakav i čuperast, prisutna su dva različita sloja mesa, gornji spužvasti i nježniji, te donji koji je čvršći i u starosti korast. Sličan je žuti kruh (Laetiporus sulphureus).