BIJELA LEDENKA

Pseudohydnum gelatinosum (Scop.) P.Karst.

SINONIMI: Tremellodon gelatinosum (Scop.) Pers.; Pseudohydnum gelatinosum f. fuscum  (Bres.) Kobayasi

ETIMOLOGIJA: gelatinosum (lat.) = želatinozan. Po želatinoznoj konzistenciji.

TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Auriculariales / Pseudohydnum

ENGLESKI NAZIV: Jelly Tooth

PLODNO TIJELO (KLOBUK):  3-8 (12) cm široko, bez stručka, u obliku je polumjeseca, lateralno se sužava i šiljasto je spojeno sa supstratom, ponekad i s kratkim stručkolikim nastavkom, sjajno; prozirno, bijelo je ili bjelkasto s plavičastim odsjajem ili smećkasto, kasnije je žućkasto do žućkasto-smeđe, po površini se nalaze male dlačice debljine 3-16 µm.

STRUČAK: Ne postoji ili je vrlo kratak, debeo; bjelkast je do smećkast.

ŠILJCI: Smješteni su na donjoj strani klobuka, vrlo su kratki, mekani, sjajni, bijeli i prozirni.

SPORE:  Okruglaste, glatke, prozirne, 4.5-8 µm; otrusina je bijela.

MESO: Vodenasto-želatinozno, mekano, prilično je debelo, prozirno, bijelo je ili bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

STANIŠTE: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično bora ili smreke, rijetko se pronađe na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.

DOBA RASTA: 6, 7, 8, 9, 10, 11

UPOTREBLJIVOST: Jestiva je i sirova, a odlična je kao desert, očišćena, nasjeckana na male komadiće, uz dodatak šećera i ruma. Ova se gljiva inače smatra relativno bezukusnom, pa čak nije osobito prikladna u mješavinama s drugim jestivim gljivama.

NAPOMENA: Javlja se u 2 forme, bijeloj i smeđoj. Smeđa forma češće raste na jelovim panjevima, a bijela forma raste na panjevima drugih crnogoričnih vrsta. Lako je prepoznatljiva po želatinoznoj strukturi i šiljcima ledenobijele boje. Nema nikakve opasnosti od zamjene s nevaljalim gljivama.