PANTEROVA MUHARA

Amanita pantherina (DC.) Krombh.

ETIMOLOGIJA: pantherinus (lat.) = odnosi se na panteru. Po izgledu klobuka.

TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Amanitaceae / Amanita

ENGLESKI NAZIV: Panthercap

KLOBUK:  3-15 (20) cm širok, polukružan pa otvoren, slabo mesnat; kestenjastosmeđ, sivo-smeđ, žuto-smeđ, sivo-žut ili narančasto-smeđ, na sredini tamniji; pokriven s mnogo bjelkastim bradavičavih ostataka ovoja koji su ravnomjerno koncentrično raspoređeni, a također ih može isprati kiša, kožica je svijetla i za kišnih dana jako ljepljiva; rub je tipično narebran.

STRUČAK: 5-12 (16) cm visok i 1-2.5 (3.5) cm debeo, kasnije je šupalj, bijel, u starosti malo žućkast; nosi viseći vjenčić, prolazan, opnast, nikad nije narebran kao kod biserne muhare (Amanita rubescens), u vrlo rijetkim slučajevima vjenčić može biti vrlo slabo narebran, relativno je širok i često dvostruk; pri dnu je s tipičnim jakim zadebljanjem s ostacima ovoja, s 2-3 nježna prstenka.

LISTIĆI: Gusti, bijeli, široki, slobodni, zaokruženi uz stručak.

SPORE:  Eliptične, 10-12 x 7-8 µm, zakrivljene; otrusina je bijela.

MESO: Bijelo, pomalo je vlažno, u sredini klobuka je malo tamnije, u starosti manje-više žućkasto, na prerezu ne mijenja boju i ne žuti ispod kožice klobuka; miriše malo na rotkvice, okus je blag, ugodno orašast nakon prženja (izvješće preživjelog nakon trovanja), međutim, ne pokušavajte kušati jer je smrtno otrovna vrsta.

STANIŠTE: Raste ljeti i u jesen u svim tipovima šuma, najčešće u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, te po šumskim čistinama, po 2-3 primjerka zajedno, voli pjeskovito tlo.

DOBA RASTA: 6, 7, 8, 9, 10

UPOTREBLJIVOST: Trovanje panterovom muharom može imati i smrtni ishod, međutim znakovi trovanja nastupaju dosta brzo, točnije za oko pola sata, što je sreća, jer se može brzo pružiti hitna medicinska pomoć. Navodi se da je bilo smrtnih slučajeva od zatajenja disanja i šoka. Međutim, smrtni slučajevi su uglavnom sekundarni, a ne zbog samog toksina u gljivama! Opća prognoza kod trovanja ovom gljivom je općenito dobra. Koma može trajati do 24 sata, dok halucinacije mogu trajati danima. Panterova muhara uzrokuje oko 7% svih trovanja gljivama, a stopa smrtnosti je 1-3 %, a daleko viša bez hitne medicinske pomoći.

NAPOMENA: Slična je visoka siva muhara (Amanita excelsa) koja je jestiva i razlikuje se od panterove muhare po tipično narebranom vjenčiću. Lako se zamijeni s jestivom bisernom muharom koja ima tipično narebran vjenčić, a listići i meso joj na pritisak poslije pocrvene. Volva joj je oblikovana poput krtole, slično kao kod crvene muhare (Amanita muscaria) i račvaste trnovače (Echinoderma asperum) koje su slične boje (često je lagano maslinasta ili žuta kao franketijeva muhara (Amanita franchetii)), a prepoznatljive su po opsežnom vjenčiću, manje ili više crtastim i tipično obješenim. Jedna je robustnija forma panterove muhare i četinjačka panterovka (Amanita abietum) koja ima tamniji klobuk, rub joj nije crtast, a meso joj je čvrsto.

ZELENA PUPAVKA

Amanita phalloides (Vaill. ex Fr.) Link

ETIMOLOGIJA: phallus (lat.) = falus, muški spolni organ. Po obliku početkom razvoja.

TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Amanitaceae / Amanita

ENGLESKI NAZIV: Deathcap

KLOBUK:  3-15 (17) cm širok, prvo je zvonolik ili jajolik pa konveksan i na kraju otvoren, sjajan po suhom vremenu; zelenkast, žut, oker, smećkast, maslinastozelen, maslinasto-smeđ, maslinasto-žut, sivo-zelen, žuto-zelena, ponekad bjelkast, neujednačeno obojen, po kiši malo ljepljiv, gol, gladak, bez ostatka ovoja, ali ne isključivo, kožica s uraštenim radijalnim vlaknima; rub je gladak.

STRUČAK: 5-12 (15) cm visok i 1-4 (6) cm debeo, na vrhu je tanji, prvo je pun pa šupalj, na osnovi je jako gomoljasto zadebljan i srašten s ovojem; bjelkast, s mramoriranim je žuto-zelenkastim ili bijelim crtežom; na gornjem se dijelu nalazi viseći, istrgani, opnasti, bijeli do žućkasti vjenčić, na gornjoj je strani lagano narebran, rijetko je gladak; ovoj je poluslobodan, opnast, režnjevit ili cjelovit, bijel, kod mladih primjeraka često s unutarnje strane zelenkast.

LISTIĆI: Bijeli, gusti, nejednaki, vrlo su mekani, široki, odvojeni su od stručka, slobodni.

SPORE:  Skoro okrugle, lagano su jajolike, zakrivljene, 7-12 x 6-10 µm; otrusina je bijela.

MESO: Bijelo, ispod kožice klobuka je lagano žuto-zelenkasto, na prerezu ne mijenja bojum vlaknasto; miris je neodređen i nenapadan, gotovo je nepostojeći, na sijeno djeteline, u starosti nei+ugodan na amonijak, a okus je slab, blag, slatkast, kiselkast (ne smije se kušati).

STANIŠTE: Raste u rano ljeto i jesen najčešće u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s bukvom, hrastom, lijeskom i kestenom, rijetko s crnogoričnim drvećem, te u parkovima ili vrtovima.

DOBA RASTA: 6, 7, 8, 9, 10, 11

UPOTREBLJIVOST: Najotrovnija je vrsta gljive, a znakovi trovanja javljaju se 6-27 sati nakon konzumiranja, izaziva faloidinski sindrom trovanja. Sadrži faloidne toksine (faloidin, falacidin, falazin) i amanitinske toksine (alfa, beta, gama, delta i epsilon). Samo kušanje moglo bi dovesti do kobnih posljedica. Puževi i crvi također vole jesti ovu gljivu, a ona im ne oštećuju jetru jer oni nemaju jetru. Prisustvo crva ili puževa nije nikako znak netoksičnosti. Ako životinje jedu ove gljive, to ne znači da ih i mogu jesti ljudi . Jeleni, zečevi, svinje i neke druge životinje imaju druge enzime koji različito razgrađuju ovaj otrov u tijelu i tako ga neutraliziraju. Stoga se nadamo da nikome neće pasti na pamet uzimati životinje kao mjerilo jestivosti ove vrste. To bi bilo besmisleno i moglo bi imati kobne posljedice ako je pojedete!

NAPOMENA: Potreban je veliki oprez da se ne zamijeni s ovčarskom pečurkom (Agaricus arvensis), poljskom pečurkom (Agaricus campestris), šumskom pečurkom (Agaricus sylvicola), gomoljastom šumaricom (Agaricus abruptibulbus), te krastavom krasnicom (Russula virescens), ljubičastozelenom krasnicom (Russula cyanoxantha), zelenom krasnicom (Russula aeruginea) i smeđastozelenom krasnicom (Russula heterophylla). Dosta je promjenljive boje klobuka, od bijele do tamnomaslinaste. Radijalna vlakna su uvijek vidljiva, a nešto su uočljivija na primjercima tamnije boje. Zbog zelene i maslinaste boje se može zamijeniti s navedenim vrstama iz roda krasnica, te s najboljom vitezovkom (Tricholoma portentosum) i žutozelenom kružoliskom (Tricholoma sejunctum). Primjerci bijele i blijede boje sliče nekim vrstama iz roda Psaliota, sapunastoj vitezovki (Tricholoma saponaceum), svilenastoj vitezovki (Tricholoma columbetta) i drugim vrstama. U rodu Amanita se također može zamijeniti također smrtno otrovnim vrstama kao što su bijela pupavka (Amanita verna) i smrdljiva pupavka (Amanita virosa). Treba imati na umu da kod vrsta iz roda Psalliota nema volve, dok kod vrsta iz roda Tricholoma nema ni volve ni vjenčića.

BISERNA MUHARA (BISERKA)

Amanita rubescens Pers.

ETIMOLOGIJA: rubescens (lat.) = crvenkasto. Po promjeni boje mesa na prerezu.

TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Amanitaceae / Amanita

ENGLESKI NAZIV: Blusher

KLOBUK:  3-12 (18) cm širok, polukružan pa otvoren; crvenkasto-smeđ, zatim izbljeđuje s crvenkastim mrljama; pokriven sivim bradavičastim ostacima ovoja koji su na sredini gušći, a kiša ih lako ispire, kod mladih gljiva često ide na crvenkasto, kožica se lako guli, sjajna, lagano ljepljiva; rub je pravilan i gladak, nije narebran.

STRUČAK: 5-15 (20) cm visok i 1-4 (6) cm debeo, valjkast, prvo je pun pa izgriženo-šupalj, često malo korjenast, vrh se lako odvoji od mesa u klobuku, vole ga napadati crvi, rupice od crva su crvenkasto obojene, bjelkast je i s svijetlosmeđo-ružičastom nijansom, kasnije na pritisak pocrveni; na gornjem se dijelu nalazi opnasti, opsežni, tipično crtasti bijeli, žućkasti ili ružičasti vjenčić; bulba je jajolika, obmotana je cjelovitom ili iskrzanom, bradavičavom smećkastom ili blijedom volvom.

LISTIĆI: Gusti, široki, pomiješani su s kraćim, na oba kraja suženi, slobodni, suženi uz stručak; bijeli, u starosti s crvenkastim pjegama, na pritisak lagano postanu crvenkasti.

SPORE:  Eliptične, zakrivljene, 6-12.5 x 4-9 µm; otrusina je bijela.

MESO: Bijelo, nježno, mekano, na pritisak ili na prerezu kasnije malo pocrveni, osobito pri dnu stručka, ispod kožice klobuka je crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je najprije blag pa poslije malo nadražujući.

STANIŠTE: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

DOBA RASTA: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

UPOTREBLJIVOST: Prije pripremanja poželjno je oguliti kožicu s klobuka, jer je u njoj najsadržaniji termolabilni alkaloid hemozolin, koji se kuhanjem razara na temperaturi od 90 C.

NAPOMENA: Lako se zamijeni s otrovnom panterovom muharom (Amanita pantherina) koja nema crtasti rub klobuka, a meso joj ispod klobuka nije crvenkasto, te ima glatki vjenčić.

MEDENA PUZA

Armillaria mellea (Vahl) P.Kumm.

ETIMOLOGIJA: melleus (lat.) = boje meda. Po boji.

TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Physalacriaceae / Armillaria

ENGLESKI NAZIV: Honey Fungus

KLOBUK:  2-12 (15) cm širok, prilično mesnat, prvo je okruglast pa konveksan i na kraju potpuno otvoren; žućkast, limunastožut, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, u raznim nijansama, poput meda, tjeme je tamnije; pokriven je tamnijim čuperastim čehama koje se gube ili trajno ostaju, rub je dosta narebran.

STRUČAK: 4-11 (18) cm visok i 0.5-1.5 (2.2) cm debeo, valjkast, na donjem dijelu je odebljano-bulbozan, pun je pa šupalj; žuto-smeđ, prema dnu je crnkast, vlaknast; nosi upadljivi bjelkasti, dvostrukog ruba, s gornje strane crtast, tkaninast i trajan vjenčić.

LISTIĆI: Prvo su bijeli, krem-bjelkasti, svijetložuti i svijetlosmeđi pa kasnije rđasto-crvenkasti; gusti, prirasli su na stručak ili su zupčasto silazeći.

SPORE:  Eliptične, prozirne, 6-9 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

MESO: Bjelkasto je ili svijetložuto, čvrsto, u stručku je žilavo; miris na gljive ili plijesan, a okus ponekad opor, a ponekad gorkast.

STANIŠTE: Raste u ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću i prividno na zemlji (na ostacima drva pomiješanog sa zemljom), najčešće hrasta i graba; izaziva bijelu trulež drva.

DOBA RASTA: 8, 9, 10, 11

UPOTREBLJIVOST: Prilično je dobre kvalitete, upotrebljava se samo klobuk, jer je stručak tvrd i vlaknast, teško je probavljiva pa kod nekih ljudi može izazvati povraćanje. Ne podnose ih svi dobro i ponekad dovode do teških simptoma sličnih gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi ih trebao jesti. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Kuhati ih najmanje 20 minuta i baciti vodu od kuhanja prije upotrebe u druge svrhe. Također nisu prikladne kao sušene gljive. Također se primjenjuje kao ljekovita gljiva, u prethodnim stoljećima, gljiva se koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti sigurno imaju mnogo bolje lijekove. Unatoč svemu navedenom, vrlo su dobre jestive gljive. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata. Osim toga sadrži tvari koje djeluju protiv gastritisa, artritisa, nesanice i noćnog sljepila.

NAPOMENA: Boja joj je vrlo promjenljiva, moguća je zamjena s jestivom aromatičnom panjevčicom (Kuehneromyces mutabilis) koja ima slabiji vjenčić i listiće oker boje. Teško se može zamijeniti s otrovnom pravom sumporačom (Hypholoma fasciculare) koja ima zelenkasto-plave listiće, sumporaste je boje i nema vjenčića. Čupava grmača (Desarmillaria tabescens) je mnogo rjeđa i izvrsne je kvalitete, vrlo je slična, ali nema vjenčić i raste na zemlji. Ako je stavite u staklenku i gledate u mraku gljiva svijetli (fluorescentni efekt)!