BOROV SLINAVAC (ČAVLIĆ)

Chroogomphus rutilus (Schaeff.) O.K.Mill.

SINONIMI: Gomphidius viscidus (L.) Fr.

ETIMOLOGIJA: melleus (lat.) = boje meda. Po boji.

TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Gomphidiaceae / Chroogomphus

ENGLESKI NAZIV: Copper Spike

KLOBUK:  2.5-8 (10) cm širok, mesnat, gladak, ljepljiv, ubrzo zatim suh, najprije stožast pa raširen i ispupčen; vlaknast, smeđe, narančasto-smeđe, bakrenosmeđe ili sivo-smeđe boje, rub je u mladosti spojen s listićima crtastim zastorkom.

STRUČAK: 6-8 (12) cm visok i 0.6-1.5 (2) cm debeo, pun, čvrst, sužen je na osnovi; vlaknast, žut do žuto-narančast, na ozlijeđenim mjestima malo pocrveni; prema gore je crvenkast s prstenasto-maljavim zonama, ispod listića je ostatak zastorka u vidu crtastog prstenka, ružičaste boje.

LISTIĆI: Spuštaju se po stručku, lagano se odvajaju od plodnice, rijetki, račvasti; najprije pepeljasto-žuti, zatim prljavoljubičasti i na kraju čađavo-crni.

SPORE:  Duguljaste, vretenaste, glatke, 17-23 x 5.5-7 µm; otrusina je maslinasto-crna, maslinasto-smeđa do ljubičasto-crna.

MESO: Čvrsto. žučkasto, s ljubičastim tonom u klobuku, a u stručku tamnije, crvenkasto-smeđe; bez mirisa, ugodna okusa.

STANIŠTE: Raste u kasno ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, osobito u šumama bora, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Smatra se da parazitira micelij različitih vrsta tartufa.

DOBA RASTA: 6, 7, 8, 9, 10, 11

UPOTREBLJIVOST: Prije upotrebe treba odstraniti ljepljivu kožicu s klobuka, međutim ništa se neće dogoditi ako se kožica i ne odstrani. Kada se kuha, meso postaje ljubičasto-smeđe i ima ugodan miris, sličan kao kod modre koturnice ili modrikače (Lepista nuda). Topla preporuka za sve one koji vole takav miris i okus!

NAPOMENA: Nema opasnosti od zamjene s nevaljalim gljivama. Vrlo sličan mu je švicarski slinavac (Chroogomphus helveticus) koji je puno rijeđi, ima suh vlaknasto-ljuskasti klobuk te lijepu žuto-narančastu ili narančasto-ružičastu boju plodišta te raste pod smrekama i peteroigličastim borom (Pinus cembra). Sličan mu je i ružičasti slinavac (Gomphidius roseus) koji ima mnogo rašireniji klobuk crvene boje i bjelkasti stručak

VELIKA POLIPOVKA

Clathrus archeri (Berk.) Dring

SINONIMI: Anthurus aseroeformis (E.Fisch.) Mc Alp.

ETIMOLOGIJA: Po odgovarajućem imenu.

TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Phallales / Phallaceae / Clathrus

ENGLESKI NAZIV: Devil's Fingers

PLODNO TIJELO:  3-8 (20) cm široko, razvija se iz jajolikog ili loptastog kožnog ovoja bijele boje s ružičastom nijansom; iz ovoja se izvuče i raširi 4-8 purpurnocrvenih krakova, podsjeća na hobotnicu ili morsku zvijezdu, krakovi se spajaju na kratkom stručku kojega obavija volva slobodnog ruba, krakovi su s vanjske strane ružičasto-narančasti, a s unutarnje strane jarkocrveni, vanjski dio krakova je naboran i djelomično sa sluzavom glebom crno-maslinaste boje koja se rastapa.

SPORE:  Eliptične, duguljaste, 6-8 x 2-3 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

MESO: Svijetlocrvenkasto, vodenasto, brzo se raspada u crnu hladetinastu tvar koja veoma neugodno zaudara po strvini, istog je mirisa kao i smrdljivi stršak (Phallus impudicus), okus je blag po plijesni.

STANIŠTE: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te na livadama i pašnjacima, na vlažnim mjestima pod drvećem; kod nas nije česta vrsta.

DOBA RASTA: 6, 7, 8, 9, 10, 11

UPOTREBLJIVOST: Nejestiva je gljiva. Dokazano ne sadrži toksine i može se jesti mlada dok je zatvorena u jaju. Međutim, ipak je smatramo nejestivom jer zbog neugodnog mirisa i pljesnivog okusa nije prikladna za konzumaciju. Prijavljeno je više slučajeva gdje je kod osjetljivih ljudi urokovala bolove u želucu, ali to je vjerojatno bilo zbog neugodnog okusa. Kada psi jedu ovu gljivu u vrtu, obično nema opasnosti za životinju. Vjeruje se da je ova vrsta unešena s ovčjom vunom iz Australije, Novog Zelanda ili Tasmanije. Muhe su raznijele spore po vuni ovaca i tako su spore gljive dospjele preko bare u Europu. Prvi nalazi su zabilježeni 1930. godine.

NAPOMENA: Karakteristična je vrsta zbog oblika koji podsjeća na hobotnicu s raširenim krakovima, crvene je boje, prekrivena je tamnijim peridiolima. Nekad se može pronaći na nadmorskim visinama višim od 2.000 m. Neke slične vrste koje su također u prvoj fazi razvoja kuglaste, a nakon probijanja ovoja također slične crvene boje, nemaju krakove koji podsjećaju na hobotnicu. Zaštićena je vrsta.

VJEŠTIČINO SRCE

Clathrus ruber P.Micheli ex Pers.

SINONIMI: Clathrus cancellatus Tourn. ex Fr.

TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Phallales / Phallaceae / Clathrus

ENGLESKI NAZIV: Red Cage

PLODNO TIJELO:  3-8 (10) cm široko, u pravilu je okruglasto, u mladosti je bijelo i u obliku jaja s bjelim mrežastim, kožastim ovojem, može biti i izduženo, na dnu su uočljivi dugački rizomorfi, ovoj se razvojem raspucava i pojave se široke višekutne rupe, u obliku je crvenkaste rešetke okruglastog oblika, rešetke su s unutarnje strane bradavičavo-naborane i pokrivene smrdljivom crnkastom otrusinom, na kraju se rascjepljuje i deformira.

SPORE:  Eliptično-cilindrične, 4-6 x 1.5-2.5 µm; otrusina je smeđa.

MESO: Crvenkasto; jakog i neugodnog mirisa po strvini, isti je kao kod smrdljivog strška (Phallus impudicus); okus je slabo izražen, blag.

STANIŠTE: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po vrtovima, parkovima i rubovima šuma, češća je na sredozemnom području, a rjeđa u kontinentalnom dijelu. Vrlo brzo raste, tako da u 3 dana naraste i nestane.

DOBA RASTA: 7, 8, 9, 10, 11

UPOTREBLJIVOST: Nejestiva je zbog veoma neugodnog zadaha.

NAPOMENA: Upadljive je i veoma lijepe crvene boje. Neugodan miris privlači razne insekte. Neke slične vrste koje se u prvoj fazi razvoja također razvijaju iz jaja, nakon probijanja debelog bijelog ovoja nisu u obliku okruglaste rešetke.

SIVA KIJAČARKA

Clavariadelphus ligula (Schaeff.) Donk

ETIMOLOGIJA: lingula (lat.) = jezičak, mali jezik. Po obliku.

TAKSONOMIJA: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Gomphales / Clavariadelphaceae / Clavariadelphus

ENGLESKI NAZIV: Ochre Club

PLODNO TIJELO:  2-6 (7) cm visoko i 0.7-1.8 (2.7) cm široko, jednostruko, izduženog je batinastog i nepravilnog oblika sa zašiljenim panjem, stisnuto je ili ponekad kao razdvojeno na 2 dijela, vrh je tup i sužen na bjelkasto maljavoj osnovi, ostali je dio gol i obično jako naboran i izbrazdan, žućkasto, žuto-smeđe, oker do sivkasto.

SPORE:  Eliptične, glatke, bezbojne, iznutra su zrnate, 8-15 x 3-6 µm; otrusina je bjelkasta.

MESO: Bijelo do žućkasto, na prerezu mjestimično malo posmeđi, osobito uz rub, mekano, spužvasto; miris nije izražen, okus je blag do gorkast.

STANIŠTE: Raste u ljeto i jesen, često u velikim skupinama, kao saprofit tla po crnogoričnim šumama planinskih predjela, osobito na sloju borovih iglica na kiselom tlu ili tlu siromašnom hranjivim tvarima i na zemlji izmiješanoj s biljnim ostacima.

DOBA RASTA: 8, 9, 10, 11

UPOTREBLJIVOST: Jestiva je vrsta, ali zbog dimenzija se nema veće vrijednosti.

NAPOMENA: Najsličniji su velika toljaga (Clavariadelphus pistillaris) i odsječena toljaga (Clavariadelphus truncatus) s kojima se eventualno može zamijeniti. Od navedenih vrsta jasno se razlikuje po manjim dimenzijama, kao i po mikroskopskim značajkama.